Omiška pjaceta je u subotu, 17. srpnja 2004. bila ispunjena ljubiteljima klapskog pjevanja, skladom glasova članova Klape Trogir i - nadasve - emocijama.

U hramu klapske pjesme Omišu, cijela je večer bila posvećena jednoj klapi - Klapi Trogir, klapi koja se ovim koncertom zahvalila Omišu i Omiškom festivalu na dugogodišnjem poticaju i suradnji.
Koncert je počeo uvodnim govorom Stijepa Omera, zanimljivog, šarmantnog i duhovitog voditelja, povjesničara s crnom leptir mašnom i žutim gerberom u reveru.
Stanke među pjesmama popunjavao je prof Marin Rožić izvedbama vlastitih pjesama na izvornom trogirskom narječju te oduševio ionako raspoloženu publiku.
Kao gosti nastupila je mlada Klapa Tragos, još jedna trogirska klapa koja broji deset članova, koji su na probu došli u simpatičnim majicama na kojima sprijeda piše KLAPA TRAGOS, a straga KOLIKO JOŠ? (što je i razumljivo pitanje s obzirom na brojnost članova)
Uz predviđenih petnaest pjesama iz repertoara Klape Trogir, publika je još mogla uživati u spletu poznatih refrena dalmatinskih pjesama koje su izveli, a vrhunac oduševljenja izazvale su izvedbe pjesama Bodulska balada i Ćale moj.
Umjetnički direktor Omiškog festivala dr Miljenko Grgić uručio je Klapi poklon - simbol Omiša uz riječi zahvale, napominjući između ostalog da je Klapa Trogir poticala mlade na klapsko pjevanje.
Za sam kraj koncerta publiku su zajednički pozdravile Klapa Trogir i Klapa Tragos pjesmom "Sutra u sedam".